Pomisli na to dok na granici čekaš dva sata a pored tebe prođe auto sa upaljenim rotacionim svjetlima. Kad u hitnoj sjediš u redu sa djetetom koje ima temperaturu. Kad ganjaš štelu za vrtić. Kad plaćaš porez a nemaš zdravstvenu zaštitu. Znaj da nisi sam.

Kada sam prije par godina krenuo put Jadrana, prijatelj mi je šapnuo u najvećem povjerenju, kao da odaje strogo povjerljivu tajnu: „Idi na Čepikuće, na tom prijelazu nije gužva. Ali, molim te, ne govori nikom, da se ne sazna.“ Bilo je to netom nakon prijema Hrvatske u EU, kada je prekinuta kratkotrajna iluzija da ponovo možemo na more samo sa osobnom kartom i kada je čekanje u redovima za odlazak u neku evropsku zemlju ponovo postalo naša realnost.
Siguran sam da stanovnici Čepikuća, ali i oni u Orahovom Dolu kod Slanog, Imotici, Gabeli, Crvenom Grmu, Orahovlju i Zvirićima, ni u najluđim snovima nisu sanjali da će postati putevima spasa za Bosance i Hercegovce koji krenu na zasluženi godišnji odmor na Jadranu. I tako još jednom, kao i svih ovih 20 i kusur godina, umorni i osramoćeni satima na plus četrdeset čekamo na ulazak u Evropu. Tamo gdje bi prirodno trebali pripadati.
Razmišljam o tome posljednjih dana dok obilazim južne dijelove Bosne i Hercegovine. Ali, razmišljam i o stranim turistima koji se, bez obzira na sve, odluče za posjetu našoj zemlji. U kakvom su stanju naši granični prelazi? Na nekim mjestima, odmah po ulasku u zemlju, dočeka nas smeće pored puta. Kao da namjerno ponižavamo ljepotu koja je naša. Cesta koja se kod Čapljine odvaja od magistralnog puta i vodi do našeg najpoznatijeg svetišta Međugorja za sramotu je i osudu.
Nacionalne stranke su licemjerne kao i njihove politike. Traže prava za „svoje“ a slijepi su na ono što „njihovi“ rade našoj zemlji i našim ljudima. Smeće na cesti i prekriženi ćirilični znakovi u Federaciji govore dovoljno o takvoj vlasti i njenoj spremnosti da zaštiti ono što je drugačije ali i zajedničko.
Ali dolazi oktobar, i prilika za promjenu!
Pomisli na to dok na granici čekaš dva sata a pored tebe prođe auto sa upaljenim rotacionim svjetlima. Kad u hitnoj sjediš u redu sa djetetom koje ima temperaturu. Kad ganjaš štelu za vrtić. Kad plaćaš porez a nemaš zdravstvenu zaštitu. Znaj da nisi sam.
Dolazi oktobar, i vrijeme da operemo znakove. Da uredimo zemlju i put ka Evropi. Da tiha većina uzvrati udarac!